- Kraljice...? - izustila je tiho AdAhlea Sym, izlazeći na veliki balkon s kojeg su se već stotinama godinama kraljice obraćale narodu. Kraljica je stajala pred kamenom ogradom balkona raskošne palače, gledajući zamišljeno dolje, na trg ispred dvorca.
- Priđi, Sym, pogledaj - rekla je kraljica, ne okrećući glavu - kako je došlo do ovoga, sjećaš li se?
Podno palače koračale su nepregledne trupe vojnika, odlučno stupajući, pogledom uperenim na put koji ih je vodio prema jugu kraljevine. Na prvi pogled moćna i brojna vojska koja bi mogla donijeti veliki preokret na ratištu, nakon što se pridruži trupama koje se već nalaze tamo. No kraljica je bila dobro upoznata sa stvarnim stanjem tih vojnika. AdAhlea, vrhovnica alejnske vojske, još više od nje. Trupe su zapravo činili ranjenici koji se vraćaju na ratište prije potpunog oporavka, dječaci od petnaest do osamnaest godina kojima je još jučer glavna zanimacija bila hvatanje žaba uz obale Čiste rijeke i starci od kojih se rijetko koji još uspijevao sjetiti glavnih zanimacija iz djetinjstva. Mnoštvo ljudi dvojbeno spremnih za ratovanje, zasićenih ratnim strahotama kojih su se nadgledali ili pak zastrašenih ratnim strahotama o kojima su se naslušali i sada ih očekuju po prvi puta uživo vidjeti.
- Blijedo se sjećam. - Adahlea se potrudila biti ironična - mnogo je godina prošlo otkako je ovaj rat započet. Ali zar je ikad bilo važno kako ratovi počinju?
- Ne, nije. Važno je kako završavaju. A ovaj izgleda može završiti samo našim porazom.
Ova posljednja rečenica iznenadila je vrhovnicu Ahlea reda. Istina, situacija na ratištu već godinama nije bila povoljna po Ahleynce jer Waeryehenci su redali pobjede. Međutim, kad se trajanje rata počinje računati generacijama umjesto godinama, tad u glavama svih sudionika rata nastaje potpuno zasićenje i nastupa zaborav svih uzroka početka rata i svake njegove svrhe. Upravo se to zasićenje već godinama širilo ravnicama, rijekama i planinama dvije zaraćene zemlje, smještene izmedu Velikog koronskog gorja na istoku i Živog mora na zapadu i neugodno se gnijezdilo u glavama svih stanovnika tih krajeva.
I napokon, prije dva tjedna, zaraćene strane su pokrenule dijalog u koji su i alejnska kraljica, kao i njezina "ministrica obrane" polagale velike nade.
- Kako, zar nismo pred dogovorom konačnog mira? I Waeryehencima i nama je već dosta ovog rata.
Kraljica spusti glavu. Neugodna istina još je neugodnija kad je treba prenijeti drugome.
- Istina, i jedni i drugi želimo prestanak ovog rata. Dogovor je postignut, uvjeti mira izneseni... Ali bojim se da mi njihov glavni uvjet nismo u stanju ispuniti!
* * *
- Što je bilo toliko važno da me odvuče s fronte usred planova za protuofenzivu? - usudila se pitati Ahlea Dlora Vrhovno vijeće svoga ratničkog reda.
Stajala je na samoj sredini veličanstvene velike dvorane, čiji je izgled dobro poznavala i koji je u njoj i nakon toliko vremena izazivao visoko poštovanje.
U toj dvorani prošla je mnoge obrede. Prvi, onaj koji donosi najveće uzbuđenje i ostaje visoko među najdražim sjećanjima, bila je inicijacija u red vrhunskog ratničkog reda kraljevine Ahleyn, rezerviranog isključivo za ženske osobe. Slijedili su ga prelasci u sljedeće, sve više stupnjeve. U Dlorinom slučaju prelasci između stupnjeva bili su uglavnom brži od prosjeka svih ostalih pripadnica reda. Onaj posljednji bio je prelazak u stupanj PanAhlea, najviši čin za aktivne ratnice.
Taj prvi obred, koji je obilježavao sâmo pristupanje aleanskoj ratničkoj školi, bio je za plavokosu ratnicu od samog dolaska u kraljevsku palaču do posljednjih inicijacijskih riječi aleanske svećenice, neponovljiv i neopisiv doživljaj. Danas, sedam obreda i stupnjeva kasnije, Dlora je na cjelokupnu ceremoniju ipak gledala s mješavinom poštovanja, ali i stava da se radi o nepotrebnom ceremonijalnom glupiranju u tradicionalnim svečanim haljama. Čitava predstava imala je smisla i koristi kod primanja novih članica, one tada dobivaju još snažniji osjećaj da pristupaju nečemu veličanstvenom. Svi kasniji obredi bili su beskorisno glumatanje, smatrala je.
Jednako beskorisno bilo je tražiti od nje da se vrati u glavni grad, bez navođenja razloga i objašnjenja. Njezina potpuna pozornost zadnjih tjedana bila je usmjerena na ratište. Strategije koje je upravo tih dana razvijala unosile su barem minimalnu nadu da se tijek rata može izmijeniti, a niz neuspjeha prekinuti. Taktički potezi koje je povlačila ili se tek spremila povući, bili su kompleksni, detaljni i prevažni. Zato bi posljedice ovog napuštanja ratišta mogle sve napore učiniti uzaludnima.
Bilo je to dovoljno da poštovana ratnica bez ikakvoga ustručavanja izrazi drskost u obraćanju Vijeću.
- Recimo to ovako - mirno joj je odgovorila AdAhlea, ne obazirući se na Dlorin ton, jer je dobro znala kakve je naravi njezina najmlađa generalka - ako ispuniš zadatak koji je pred tobom, potrebe za protuofenzivom neće biti.
Čuvši AdAhleine riječi, Dlora je istog trena izmijenila bijesni izraz lica u stanje pune zainteresiranosti za one riječi koje slijede.
- Ti si jedna od rijetkih koji znaju - nastavila je AdAhlea - da smo nakon okupacije Yaraelena, prijestolnice naših neprijatelja, između ostalog Waeryehencima "oduzeli" njihovu svetu statuetu, Tarlaeth.
Osam dugih godina vitka Ahlea ratnica plave kose i očiju pokušavala je zaboraviti tu riječ. Sjećanja na događaje vezane uz taj kameni kipić, koji je prikazivao čovjeka s krilima i spuštenim mačem u rukama, bila su još sjećanja na ponosne dane kad su se neznatni ratni gubici gubili u masi velikih vojnih pobjeda. Ali sva povijest pisana iza tih dana tmurna je i drugačija. Uvijek podsvjesno, a ponekad i svjesno, Dlora je okrivljavala taj kipić za veliki preokret, odnosno prekid ratnih uspjeha.
- Ponovno ću naglasiti kako sam odlučno bila protiv toga. Inače se slažem sa svim kraljičinim odlukama, ali ukrasti Yaraelu Dvadeset Sedmom njegovu najvažniju "igračku" i držati to svojom malom tajnom bila je vrhunska glupost.
Zaista, Tarlaeth je bio daleko više od obične kamene figurice. Pored toga, bio je daleko poštovaniji simbol od bilo kojeg drugoga u čitavom poznatom svijetu. Nitko se nije klanjao nečemu tako malenom i jednostavnom, koliko Waeryehenci svome kipiću. Smatrali su da njemu mogu zahvaliti za svoje samo postojanje, kao i postojanje čitavog svijeta.
I druge su države imale svoje simbole i njihovi simboli su nosili veliku važnost. Čitava jedna južna državica pod imenom Dholl, samu svoju postojanost vezala je uz jednu biljku zvanu cvijet mladosti. Uostalom, i sam Ahleyn je bio naziv za jednu državu, njezinu religiju, društveni poredak, ratničku filozofiju i još mnogo toga. Jedna riječ označavala je čitav smisao i princip postojanja jedne zajednice, u kojoj apsolutnu vlast obnaša ženski spol, na dobrobit svih pripadnika zajednice.
Ali divljenje pripadnika Ahleyna prema njemu samome nije se moglo mjeriti s divljenjem Waeyehenaca prema jednom umjetnički preoblikovanome kamenu.
- Dobro, Dlora, nećemo ponovno o tome. No, vraćanje Tarlaetha je jedan od glavnih uvjeta za kraj rata.
- Oh, baš fino. Spremna sam osobno odjahati do Yaraelena i vratiti statuetu.
- Vjerujem ti. No postoji jedan problem. Tarlaeth je sinoć ukraden.
Ovo je Dloru potpuno iznenadilo.
- Ukraden? Ali, tko...? Nije mnogo ljudi znalo da je statueta kod nas.
Sudbina statuete se zaista držala u strogoj tajnosti. Njegovo otimanje bila je provokacija na osobnoj razini, od strane alejnske kraljice, prema vejenskom kralju. Kraljica se nije željela javno hvaliti takvim potezom pred narodom jer je ipak postojala mogućnost da će to građani ipak doživjeti moralno dvojbenim. Dovoljno joj je pak bilo što je i verjenski kralj skrivao pred svojim narodom da više nije u posjedu kipića i na pijedestalu držao repliku.
- Točno. A tvoj je zadatak da otkriješ tko stoji iza krađe i vratiš statuetu. No moraš djelovati brzo, jer primirje neće dugo trajati, Erdut je pred padom, a nakon njega Waeryehenci imaju čist put prema Blystu.
Mladu generalku nije trebalo podsjećati na opće stanje na bojištu, ovo je bio prvi put nakon pet godina, da ga je napustila. No velika je razlika u mjestu gdje se bojište prije pet godina nalazilo, duboko u neprijateljevoj zemlji pred Yaraelenom, verjenskom prijestolnicom, i gdje se nalazilo toga trenutka dok je stajala pred Vijećem, kad isti neprijatelj drži cijeli južni i istočni dio Ahleyna, njihove domovine.
I nju su vijesti o mirovnim pregovorima između dvije zaraćene strane radovale jer nije vidjela načina da zaustavi niz ratnih neuspjeha, niti se nadala da netko drugi ima kakvu revolucionarnu ideju kako ratnu sreću ponovno preokrenuti. I sada ta prokleta, neprijatelju pretjerano sveta skulptura ponovno stoji na njenom putu, ali i na putu konačnog mira.
- Neće biti lako - zamislila se Dlora - Ne znam ni otkud krenuti.
- Možda tvoja nova partnerica ima kakvu ideju - AdAhlea je pripremila još jedno iznenadenje. Okrenula je glavu prema malim vratima na desnoj strani dvorane.
Prateći njezin pogled, Dlora je ugledala crnokosu mladu djevojku, odjevenu u standardnu opremu Ahlea ratnice prvoga reda. Tamnija boja puti odavala je njezino primorsko podrijetlo, a koračanje tipično za elitne alejnske ratnice nije uspijevalo potpuno sakriti manire djevojke iz plemenite obitelji. Držanje tijela razotkrivalo je mladenačku odlučnost i smjelost, no ni ono nije dalo prikriti na licu jasno vidljiv osjećaj poštovanja prema svim ostalim ženama prisutnima u velikoj dvorani. Svoju dugu ravnu kosu vezala je visoko na potiljku u gusti rep. Standardna tijara, jedan od prepoznatljivih simbola cijenjenih Ahlea ratnica, bila je mnogo veća od Dlorine i ukrašena ornamentima koji simboliziraju zemlju Ahleyn, s nezaobilaznim grbom Ahlea reda u sredini. Ostatak odjeće i opreme bio je identičan onome što je ona nosila: crni kožni prsluk, kratka suknja iste boje, čizmice, mač na leđima i nož u futroli okačenoj o opasač ukrašen alejnskim ornamentima.
- Dlora, ovo je Tenen - upoznala ih je Sym - jedna od najboljih učenica Aleanske ratničke škole u njenoj povijesti. Ona će ti pomagati u istrazi.
Dlora autoritativno odmjeri mladu ratnicu pa, kad nije uspjela naći bolji prigovor, zaključi:
- Neka mi Tenen ne zamjeri, ali bilo bi pametnije pridodati mi nekog iskusnijeg.
- Ne može - odlučno odgovori Sym - sve iskusne ratnice su potrebne na fronti, a ja se ne želim s tobom raspravljati. Gubiš moje, a pogotovo svoje vrijeme.
Za AdAhleu je razgovor ovdje završio. Okrene se i da znak rukom, nakon čega su se sve članice Vrhovnog vijeća ustale i napustile dvoranu.
Dlora nije bila sigurna kako se postaviti prema svojoj novoj ulozi. Ahlea ratnice moraju biti pripravne na mnoge druge oblike djelovanja pored ratovanja, u mirnodopskim vremenima nerijetko se bave održavanjem reda i mira, a zbog ekstremnih fizičkih sposobnosti i vještina znaju se uključivati i u veće radne akcije. No mlada se generalka u nekoliko posljednjih godina potpuno naviknula na zapovijedanje mnogobrojnim jedinicama i na ratovanje prsa o prsa.
S druge strane, negdje iz dubine svijesti osjećala je kako prodire zadovoljstvo. Uspješno rješavanje ovog zadatka moglo bi napokon okončati prolijevanje krvi.
Prema nagloj novoj ulozi mentorice je ipak bila manje sretna. Izgubila je sigurnost u nove ratnice, gledajući ih kako uglavnom prebrzo ginu po dolasku na ratište. Njihova obuka bila je, prema Dlorinom mišljenju, nedovoljno temeljita, a njihovo ponašanje na fronti nedovoljno profesionalno, koncentrirano, oslobođeno straha i nervoza… Doduše, ovakva istraga nudi mnogo manje opasnosti od ratovanja, no njoj se nije previše dalo ulaziti u bilo kakve operacije bez punog povjerenja u onoga tko će joj možda u danom trenutku trebati čuvati leđa.
Već je razmišljala o tome kako bi joj mogla izgledati karijera nakon što završi svoj put aktivne ratnice. Znala je da se primiče godinama kada, ako se rat završi, više neće moći biti članica kraljičine osobne garde. Nisu je zanimale mirnodopske redarstvene aktivnosti, a nije se niti uopće mogla zamisliti kako sjedi u nekakvim vijećima. Status učiteljice u ratnoj školi činio joj se najprivlačnijim, ali ovako se naglo pojaviti u sličnoj ulozi nije joj predstavljalo užitak.
- No, dobro - obrati se napokon Dlora Tenen, nakon što su se našle u omanjoj i ne previše uglednoj prostoriji iza prijestolne dvorane, gdje je kraljica čuvala predmet otuđen od neprijateljskog naroda - reci mi, pripravnice, koji su tvoji zaključci? I koji bi, po tvom mišljenju, trebao biti naš prvi potez?
Mlada ratnica pričekala je nekoliko sekundi s odgovorima, ne skrećući zamišljeni, namršteni pogled s postolja na kojem je statueta donedavno stajala.
- Ovo sasvim sigurno nije moglo biti učinjeno bez sudjelovanja osoba s dvora.
- Točno. Ali pritom imamo nezgodnu situaciju. Službeno je vrlo uzak krug ljudi koji su znali za postojanje predmeta u ovoj sobi.
Iako se nalazio svima na dvoru pred nosom, a također i većini onih koji su tamo tek došli u posjetu, zbilja je malo njih znalo što se nalazilo iza malenih, jedva vidljivih vrata iza kraljičinih leđa dok bi ona sjedila na svome prijestolju. Dlora je otpočetka smatrala smiješnim što svi podanici koji se dolaze pokloniti pred kraljicom, zapravo klanjaju i najsvetijem predmetu njihovih neprijatelja.
- Prema onome što sam čula, upućene su, pored kraljice, bile jedino članice našeg Vrhovnog vijeća i ti, kao osoba koja je predvodila operaciju prebacivanja Tarlaetha.
Dlora zaista nije voljela da je se na to podsjeća.
- Kako rekoh, to je službeni popis. A mi ne možemo znati da li je netko od upućenih podijelio svoje znanje s nekim tko mu je blizak.
- Tako je. No to stavlja i tebe na popis sumnjivih.
Starija ratnica nije zamjerila mlađoj ovakav zlobni komentar. Glavno obilježje Ahlea ratnica bila je prije svega apsolutna odanost, prema kraljici, ratničkom redu i idealima Ahleyna. Takvo ponašanje bilo je jedna od najviših i najdivnijih vrijednosti u zemlji. Na postojanost ove osobine kod najslavnijih alejnskih ratnica narod se mogao najsigurnije kladiti i u njega nitko nije ni pomišljao sumnjati. Uključujući i neprijatelje Ahleyna. Na temelju takve vjere i sigurnosti Dlora je i zadobila povjerenje za provođenje istrage, iako se mogla smatrati jednom od glavnih sumnjivica.
No i jedan takav scenarij u kojem se, po prvi puta otkad dopire pamćenje svih živih stanovnika, pojavljuje izdajnica u alejnskim redovima, nije se smio isključiti.
- Da, zato su mi zapravo tebe i pridodali. Da provedeš onaj dio istrage u kojem treba utvrditi moju moguću krivnju.
- No, zasad ćemo tu mogućnost isključiti, jer bismo na bojištu sigurno lako pronašli svjedoke koji bi potvrdili kako nisi mogla biti ovdje za vrijeme zločina - zatvorila je ovaj dio rasprave Tenen, pa nastavila - Dakle, problem nam je sljedeći: kako provesti istragu među ženama koje su nam sve do zadnje nadređene? I pored toga, kako ispitati onu koja nam je vrhovni poglavar, samu kraljicu?
- Nikako, zasada - zaključi Dlora. Bila je zadovoljna time što njezina suradnica dolazi do sličnih zaključaka i primjećuje iste probleme - iako nam zapravo sigurno ne bi zamjerile. Pritom mislim barem na članice Vijeća, što se ne ustručavamo istragu voditi u svim mogućim smjerovima.
- No mogli bismo im pretražiti odaje. Ili provjeriti kod ostalih ratnica da li su dobile kakve neuobičajene zadatke od članica Vijeća?
- Dobra ideja, no mene više zabrinjava mogućnost da je za nestanak odgovoran netko treći. Možda netko tko je slučajno otkrio kakav se vrijedan predmet ovdje nalazi, pa odlučio zaraditi na njemu...
- Uh, u tom slučaju, statueta bi se mogla već nalaziti na crnom tržištu i tamo se lako izgubiti u nečijoj privatnoj kolekciji... Ili još gore, mogla bi se razotkriti neugodna istina da se Tarlaeth već dugo nalazio u našim rukama. To bi moglo dodatno zakomplicirati ratno stanje.
Obje ratnice su zašutjele, prepustivši se svojim mislima. Nizanje mogućih razvoja događaja, sve jednog neugodnijeg od drugoga, širilo je nervozu kod obje djevojke i povećavalo dvojbu u kojem smjeru valja započeti istragu. Tenen tada napokon predloži:
- Trebali bismo se uputiti do predgrađa. Tamo su četvrti u kojima se okuplja najveći gradski ološ. Pritisnuti sve poznate doušnike među njima, saznati kruže li priče o nekom velikom poslu, kupoprodaji kakvog vrijednog artefakta...
- Znači, predlažeš da istraživanje na dvoru odgodimo?
- Tako je, za to ima vremena. Ako se nalazi negdje iza ovih zidova, teško će pobjeći. Dovoljno je zatražiti da straža pojača oprez i postroži provjere svih koji izlaze iz dvorca.
Starijoj ratnici nije trebalo mnogo da zaključi kako Tenenin prijedlog ima smisla. Djevojka je očito imala, pored očaravajućeg izgleda kojim je sigurno mogla privući svakog muškarca kojeg poželi, i sasvim dovoljno mudrosti za ostvarivanje velike ratničke karijere.