Hodanje u Snu by Zelimir Komadina - HTML preview

Ponornica Neba

Ponornica neba protiče

kroz moje srce

Plavetnila osmijeha

vedrine ushita

nad kršem ovog tijela

Huk briga u nodi

vrti filandru misli

pod smrznutim zvijezdama

Onda sa sjevera tamne slutnje

vuku oluje nemira

Prašte gromovi bezumlja

topi kiša očaja

po iznurenom licu istine

Kapi poniru, nestaju

u kaverne čekanja

divljaju podzemljem duše

I jutrom, najednom

kao da ništa nije bilo

dugu ovih stihova

bonaca tvoje ruke prebire

Samo kamen

mog malog vremena

tikataka

izlokan suzom neba

duti

61

Hodanje u Snu

Riječ, krljušti

Riječi, prosute ovdje,

prekrivaju nas poput sedefastog plašta.

Krljušti naših samohvala,

skrivenih čeznji, strahova,

nemira...

Nekad prazne, sirove, nemušte

nekad istrijebljene i izvagane

prate nas kao mrvice

vjerno kao pas svog gospodara

I ne marimo mnogo za njih....

Ostaju za nama da čuče

na vrhovima tuđih trepavica

Ostaju kao biljeg u vremenu,

zakačene o štrik samosvijesti

o našem....mom i tvom postojanju

Riječi što nas najviše glože

i nesvjesno u snovima muče

! Nisu ove - napisane, niti one izgovorene !

Guše nas i na kraju uguše one

za koje nikada nismo

smogli hrabrosti

da ih

izgovorimo

62

Hodanje u Snu

Zadnja Kiša

Prije

no što je

briznula

kiša

tople,

krupne suze

iz oblaka

boje tvog oka

skvasile su

moj obraz

oluci sa krova

u obliku srca

spustili su kapi

u bujicu

što teče

ka moru

u kom ribe

imaju udice

u tužnim ustima

lica koje liči na

tvoje

i prije

no što ti rekoh

da te napuštam

63

Hodanje u Snu