Hodanje u Snu by Zelimir Komadina - HTML preview

Puspas mene

Brojim

naslonjen čelom

na stub

ulične rasvjete

Žuto svjetlo lampe

valja sjene po

prašnjavom sokaku

Kroz razmaknute prste

durim

U plesu sjena pokušavam

da prozrem kamo bježe

gdje de da se skriju

moja raja

Iznad glave

zveckaju klik-klakovi

bačeni na žice

kao oružje

kao slutnja

zlokobni huk

vjetra sa istoka,

vjetra sa zapada.

vjetrova neprirodnih

u ovoj vali

24

Hodanje u Snu

osjetim

nikog više nema

zabijenog čela

brojim

godine

a žice bruje

..merika, ..rveška...stralija, ...edska

...anada, ...anska...gleska...

Otvorim oči i tražim

nigdje nikog na ulici

i shvatim...

Moja raja se najbolje kriju

na svijetu

Za sve vas

evo

da se puspasim

25

Hodanje u Snu

Pješčani sat

Postojimo

ovaj djelid sekunda

koji padamo

poput zrnca pijeska

u pješčanom satu

Samo taj treptaj

vremena je naš!

Izgurani na svjetlo

čudnom silom gravitacije

spiralne kauzalnosti

letimo

ka piramidi naših djedova

koja nas čeka dolje

U tom treptaju postojanja

obziremo se i pokušavamo

da razumijemo lik

koji se prelama u odsjaju

na staklenci pješčanog sata

izuvijani i zgnječeni

refleks prozora, sobe,

lica i ruke koja drži pero

i piše ove redove

26

Hodanje u Snu

Kratke Priče & Zapisi

27

Hodanje u Snu