Evandelja po Mateju, Marku, Luki i Ivanu povijesni su dokumenti na kojima se temelji
kršcanstvo.
Skoro sve pouzdane informacije o životu i ucenju Isusa iz Nazareta nalazimo u ta cetiri
dokumenta.
U opcem smislu rijeci pojam evandelje može se prevesti kao "radosna vijest" ili "dobra vijest".
Evandelje je "dobra vijest" o iskupljenju od grijeha i pomirbi s Bogom preko žrtve Isusa Krista,
sina Božjeg, što je i temeljna poruka kršcanstva.
Pisci Novog Zavjeta koriste rijec „evandelje“ na više nacina:
1. rijec je korištena kako bi se opisao sadržaj Isusovog ucenja
I zakako j e I van bio bacen u tam nicu, otišao j e I sus u Galilej u i p rop ovij edao
evandelj e kralj evstva Božj ega, Govoreci: "Vrij em e se j e isp unilo, kralj evstvo j e Božj e
blizu; Obratite se i vj eruj te u evandelj e!" (Mk 1.14-15 )
2. rijec evandelje koristi se kako bi se opisala poruka koju propovijedaju kršcani – poruka o smrti
i uskrsnucu Isusa Krista. Kad kršcani propovijedaju smrt i uskrsnuce Isusa i kad pozivaju na
vjeru u njega kao Gospodina, Mesiju i Spasitelja, propovijedaju evandelje – dobru vijest.
3. rijec se koristi i kao naziv za pisane dokumente o životu, ucenju, smrti i uskrsnucu Isusa iz
Nazareta. Napisana su „mnoga evandelja“ (Lk 1.1) , ali samo cetiri su prihvacena od prvih
kršcana kao pouzdani i vjerodostojni dokumenti. Te cetiri knjige ukljucene su u knjige novoga
zavjeta. Ta cetiri evandelja (Matej, Marko, Luka, Ivan) dobili su imena po autorima pojedinog
evandelja – Evandelje po Mateju, Evandelje po Marku, Evandelje po Luki, Evandelje po
Ivanu
Prije nego što su napisana ova cetiri kanonska evandelja prvi kršcani prenosili su "radosnu
vijest" o Isusu Kristu usmenom predajom i koristili su se nekim pred evandeoskim tekstovima
koje su najvjerojatnije koristili i evandelisti kod pisanja svojih tekstova.
