Not a member?     Existing members login below:

Evanđelja

37
Ev andelj a
vrijeme.
Trece: Postoji više verzija kraja Markovog evandelja. Postojanje tih verzija jasno ukazuje da je
taj završni dio bio upitan vec neko vrijeme.
Cetvrto: U tekstu tog djela možemo naci par rijeci i izraza koji nisu svojstveni Markovom
nacinu pisanja.
Peto: Tekst u retku 16.9 ne "tece" prirodno nakon retka 16.8
Postoji više objašnjenja ovakvog kraja Markova evandelja.
Jedna o teorije kaže da su se do retka 16.8 koristile izvorne Petrove rijeci, nakon kojih je Marko
dodao svoje ili se ovdje koristio nekim drugim tekstom (možda Matejevim ili Lukinim
evandeljem). Kako se taj tekst smatrao ne autenticnim neki od prepisa evandelja ga izostavljaju
kao i neki prevodi Biblije.
Drugi vjeruju da je Marko napisao duži kraj koji je potom izgubljen, a današnji duži kraj je
naknadno dodan, vrlo rano i od strane ljudi kojima je bio poznat izvorni tekst.
Kako je taj tekst vrlo rano dodan Markovom evandelju smatra se da je ipak vrlo važno
svjedocanstvo u Isusovim pojavljivanjima i uzašašcu nakon uskrsnuca.
Neki vjeruju da je Marko namjeravao pisati dalje ali je bio sprijecen, možda zbog utamnicenja ili
smrti. Progonstva kršcana koja su se dešavala u to vrijeme govore u prilog toj pretpostavci
S druge strane, veliki broj ucenjaka vjeruje da redak 16.8 redak u kojem je Marko završio svoje
evandelje i da je dodatni tekst dodan naknadno nakon dužeg vremenskog perioda.
No kako god bilo, Marko pri kraju svog evandelja, u tekst koji je nedvojbeno autentican,
završava s andelom koji se ukazuje ženama koje su došle na grob i govori im:"A on im rece:
"Ne boj te se! T ražite Isu s Nazarecanina, Razapetoga, u skrsnu o j e, nij e ov dj e. Ev o, ov dj e j e
m j esto, kam o su ga bili položili."
(Mk 16.6)
Ta recenica jasno ukazuje na istinitost Isusovog uskrsnuca i svjedoci o Markovoj (tj. Petrovoj)
vjeri u Isusa kao Sina Božjeg.
1.4.1.2.9 Kanonska važnost evandelja
Iako za Markovo evandelje nemamo toliko mnogo povijesnih svjedocanstva kao za evandelje po
Mateju, opet ima ih sasvim dovoljno kako bi bez dvojbe ustvrdili da je evandelje po Marku vrlo
rano prihvaceno kao kanonsko.
Izmedu ostalih u svojim tekstovima spominju ga Justin Mucenik (kršcanski filozof i mucenik,
100-110 – oko 164 Rim) kao i tri ugledna clana crkve krajem drugog stoljeca, Irenej Lionski
(teolog, biskup, Smirna, 130. - Lyon, 202.), Klement Aleksandrijski (idealist, voditelj katehetske
škole, prvi "doktor kršcanstva", Atena 150 – 215 Cezareja) i Tertulijan (govornik, poznavatelj
prava, Kartaga, oko 160–oko 240 Kartaga).
I neki drugi pisci spominju evandelje kao dio „Rijeci Božje“.
Možemo reci da ne postoji sumnja u kanonsku prihvacenost Markovog evandelja u ranim
danima crkve.
 
Remove