4. Isusova muka i smrt
Svecenici i književnici odlucuju ubiti Isusa, kao priprema za njegov ukop žena u Betaniji
pomazuje Isusa nardovom pomasti. (Mk 14.1-9)
Juda odlucuje izdati Isusa i odlazi svecenicima (Mk 14.10-11)
Ucenici pripremaju posljednju veceru gdje Isus objavljuje da ce ga jedan od dvanaestorice izdati,
uspostavlja obicaj euharistije, i prorice da ce ga svi napustiti, ukljucujuci i Petra. (Mk 14.12-31)
Poslije vecere odlaze u zaselak Getsemani, tamo Isus "zapade u strah i tj eskobu " i moli Oca da
otkloni taj kalež od njega ako je to njegova želja. Dolazi Juda i izdaje Isusa poljupcem (Mk
14.32-52)
Potom slijedi sudenje, prvo pred Velikim vijecem a potom pred Pilatom (rimski namjesnik cara
Tiberija u provinciji Judeji od 26 do 36g). (Mk 14.53-15.15)
Nakon osude Isusa izruguju, vode ga do Golgote i razapinju i izruguju mu se na križu. (Mk
15.16-32)
Isus umire na križu a jedan od vojnika uvida da je on uistinu sin Božji. (Mk 15.33-39)
Isusovo mrtvo tijelo polažu u grob. (Mk 15.42-47)
5. Uskrsnuce – pobj eda nad smrcu
Rano u nedjelju žene dolaze na grob, susrecu andela na grobu koji im govori da je Isus uskrsnio
i da ce ga vidjeti u Galileji. (Mk 16.1-8)
Gospodin se ukazuje više puta razlicitim osobama, nareduje ucenicima da propovijedaju
Radosnu vijest cijelom svijetu i nakon toga uzlazi na nebo. (Mk 16.9-20)
1.4.1.2.8 Cjelovitost teksta
Vecina naucnika slaže se u mišljenju da je tekst Markovog evandelja izvorno napisan od strane
samog Marka, ozbiljne dvojbe oko Markovog autorstva postoje samo oko zadnja dvadeset i dva
retka evandelja. (Od 16.9 do 16.20)
Taj zadnji dio Markovog evandelja opisuje par Isusovih ukazanja, slanje apostola i njegovo
uzašašce na nebo.
Postoje dosta jaki argumenti u korist oba mišljenja.
Kako vecina ranih rukopisa sadrži te retke i kao se njihov nastanak može datirati u prvu
polovicu drugog stoljeca neki smatraju da je to originalni završetak Markovog evandelja.
Neki od tih rukopisa stariji su od Grckih prepisa evandelja.
Irenej Lionski (teolog, biskup, Smirna, 130. - Lyon, 202.) citira devetnaesti redak kao dio
Markovog evandelja, kao i Justin Mucenik (kršcanski filozof i mucenik, 100-110 – oko 164 Rim)
koji isto tako svjedoci o izvornosti tih redaka.
Nekoliko drugih ranih crkvenih otaca citira taj dio Markova evandelja.
No s druge strane i argumenti koji govore protiv Markovog autorstva prilicno su jaki.
Prvo: Dva najstarija i najvrednija rukopisa i Sinajski rukopis) ne sadrže te retke
Drugo: Euzebije Cezarejski (biskup u Cezareji Primorskoj, glavnom gradu tadašnje Palestine ,
danas u Izraelu) i Jeronim (autor prijevoda Biblije na latinski jezik, crkveni naucitelj, crkveni
otac, teolog, filozof, jezikoslovac, Stridon, oko 347. - Betlehem, 30. rujna 420) i nekoliko drugih
ranih ucenjaka crkve takoder kažu da taj dio nedostaje u vecini rukopisa evandelja u njihovo
