1.5.1.7 Odnos izmedu Ivanovog i sinoptickih evandelja
Ivan se znatno razlikuje, i izborom grada i nacinom izlaganja.
Osobitost Ivanovog evandelja zapaža se ako ga usporedimo s sinoptickim evandeljima,
devedeset posto Ivanovog evandelja je jedinstveno tj. ne nalazimo slican tekst kod sinoptickih
evandelja.
Sam o u Iv anov om ev andelj u m ožem o naci:
§ Prolog u evandelje, utjelovljena Rijec (Iv 1.1-18)
§ Razgovor Ivana Krstitelja s svecenicima i Levitima (Iv 1.19-31)
§ Isusovo prvo cudo, pretvaranje vode u vino na svadbi u Kani (Iv 2.1-11)
§ Razgovor izmedu Isusa i Nikodema (Iv 3.1-21)
§ Prepirka izmedu Ivanovih ucenika i nekog Židova u krštenju (Iv 3.23-36)
§ Susret s Samaritankom (Iv 4.4-26)
§ Cudesno ozdravljenje slijepog covjeka (Iv 5.1-15)
§ Isusova propovijed (život) (Iv 5.17-47)
§ Isusova propovijed o kruhu života (Iv 6.25-71)
§ Isusov posjet Jeruzalemu na Blagdan sjenica (Iv 7.1-51)
§ Isusu - svjetlo svijeta, rasprava i opomene Židovima (Isus i Abraham) (Iv 8.12-58)
§ Ozdravljenje slijepca od rodenja (Iv 9.1-41)
§ Dobri pastir (Iv 10.1-42)
§ Lazarovo uskrsenje iz mrtvih (Iv 11.1-41)
§ Isusovo pranje nogu ucenicima (Iv 13.1-17)
§ Isus – jedini put prema Ocu (Iv 14.1-14)
§ Obecanje Duha Svetoga (Iv 14.15-31)
§ Isus – pravi trs (Iv 15.1-8)
§ Ljubav Oca i mržnja svijeta (Iv 15.9-16.4)
§ Djela Duha Svetoga (Iv 16.5-15)
§ Poslije kratke žalosti, trajna radost (Iv 16.16-33)
§ Isusova molitva Ocu (Iv 17.1-26)
§ Isusovo ukazivanje „nevjernom“ Tomi (Iv 20.24-29)
§ Ukazanje na Tiberijadskom jezeru, Petrovo prvenstvo (Iv 21.1-23)
S dru ge strane, u Iv anov om ev andelj u ne m ožem o naci neke dogadaj e koj i su opisani u
sinoptickim ev andelj im a, kao što su :
§ ne spominju se dogadanja prilikom Isusovog rodenja, krštenja i kušnje u divljini
§ nema usporedbenih prica (alegorija, parabola)
§ ne spominju se cuda nad necistim duhovima
§ ne spominje se uspostavljanje euharistije niti posljednje vecere
Jedino cudo koje se spominje u sva cetiri evandelja je Isusovo hranjenje pet tisuca ljudi (Mt
14.13-21, Mk 6.30-44, Lk 9.10-17, Iv 6.1-15).
Sve to pokazuje da je Ivan kao pisac imao sasvim drugi mentalitet i drugu svrhu pisanja svog
evandelja.
Klement Aleksandrijski naziva ga »duhovnim evandeljem«.
Ivan opisuje Isusa kao utjelovljenu "Rijec", po kojoj je sve nastalo, kao samog Boga koji
zaslužuje naše poštovanje.
Samo u Ivanovom evandelju, Isus naširoko govori o sebi i svojoj Božanskoj ulozi.
