Not a member?     Existing members login below:

Evanđelja

9
Ev andelj a
1.2.8 Povijesni spisi evandelja
. Iz te izjave možemo zakljuciti da su se prvi
pisani dokumenti o Isusu i njegovom ucenju pojavili relativno brzo nakon Isusove smrti.
Ti prvi dokumenti pisani su rukom, u pojedinacne svitke i najvjerojatnije velikim slovima, bez
razmaka ili interpunkcija.
Danas su poznata više od sto i dvadeset takva teksta na papirusima. Ti tekstovi smatraju se
najranijim i zato vjerodostojnijima originalnom tekstu evandelja.
Kako je broj vjernika rastao tako je rastao i broj kopija spisa Novoga Zavjeta.
Uskoro je došlo i do nekih promjena kod pisanja novih kopija, umjesto pisanja u svitke tekst se
poceo pisati u knjige i velika slova zamijenjena su malim.
Na taj nacin olakšalo se citanje i cuvanje teksta.
Pošto je prva crkva bila sastavljena od raznih naroda, ubrzo se i Novi Zavjet kao i cijela Biblija
prevela na mnoge jezike. Ti tekstovi poprilicno su se razlikovali po kvaliteti.
Ubrzo su se pojavile mnoge Latinske, Sirijske, Egipatske i druge verzije teksta evandelja.
Danas postoji pet tisuca, što cijelih spisa, što dijelova spisa Novog Zavjeta na Grckom i oko osam
tisuca spisa ili dijelova Novoga Zavjeta na drugim jezicima.
Velika vecina teksta evandelja potpuno je usuglašena, a što se tice manjih nedosljednosti na koje
možemo naici, one ne dovode u pitanje niti jedan bitan neuk evandelja.
Važno je napomenuti da od svih antickih spisa koji su sacuvani do danas, spisa Novog Zavjeta
ima brojcano najviše i da su nastali u godinama najbliže dogadajima koja opisuju.
Vecina tekstova evandelja koju danas imamo nastala je u periodu od tisucu godina, izmedu 500
i 1500g., dok najstariji spisi datiraju iz prve polovice drugog stoljeca.
Dvije povijesne okolnosti utjecale su na broj i vrstu spisa koji su se sacuvali do danas.
Prvo, kao što se razdijelilo Rimsko Carstvo na Istocno i Zapadno, tako se razdijelila i crkva.
Na zapadu, ne samo zato što je Latinski bio službeni jezik Rima nego i zato da se potisne
upotreba Grckog kao opceg jezika, prevladala je upotreba latinskog u crkvi.
Postojale su mnoge verzije evandelja na latinskom, ali krajem cetvrtog stoljeca Jeronim(Sveti
Jeronim Stridon, oko 347 . - Betlehem, 30. ruj na 420.)- svetac, autor p rij evoda Biblij e na latinski j ezik,
crkveni naucitelj , crkveni otac, teolog, f ilozof , j ezikoslovac)
. , taj prevod postaje opce prihvacen u Zapadnim
crkvama.
S druge strane Grcki prevladava u upotrebi na istoku, koje postaje Bizantsko carstvo.
Grcki prijepisi evandelja koriste se i prevode puno cešce, sve dok Konstantinopol ne osvajaju
Turci 1453g. Tada mnogi istocni ucenjaci bježe na zapad i donose svoje grcke prevode evandelja.
Ti spisi umnogome utjecu i na reformacijski pokret kao i na renesansu.
Drugo , materijali na kojima su pisani spisi evandelja razlicito podnose utjecaj klime.
Najskuplje knjige napisane su na pergamente, obradena životinjska koža, dok se uobicajeno
koristilo papirus, materijal biljnog porijekla, na kojem se pisao tekst.
Luka na pocetku svog evandelja kaže"V ec su m nogi predu zeli da napišu izv j eštaj o
dogadaj im a, što su se zbili m edu nam a" (Lk 1.1)
priprema službenu verziju Latinskog
prijevoda evandelja i cijele Biblije koja se naziva Vulgata (Lat. p rij evod Biblij e što ga j e p od kraj I V.
st. izradio sv. Jeronim. Na p ucki Latinski p reveo j e Stari zavj et s hebrej skoga i aramej skoga j ezika, a
Novi zavj et na temelj u grc. izvornika. Jeronimov j e p rij evod zamij enio ranij e lat. p rij evode (np r.
p rij evod p oznat p od imenom I tala), a od VI I . st. bio j e op cenito p rihvacen u svim kršcanskim
crkvama. Tridentski sabor (1 5 46) odredio j e p rema Vulgati kanon Svetog p isma. Tiskana j e u mnogim
izdanj ima i p odloga j e vecini p rij evoda Biblij e)
 
Remove